Sreća nije nešto za čime se juri, već nešto što se mora pronaći. -Kolping-
Ovom stavkom izbornika želio bih vam predstaviti zemlju Hrvatsku kao i mjesto moje kontemplativne godine (2014.) u Poreču.
Hrvatska ima otprilike 3,8 milijuna stanovnika, a glavni grad joj je Zagreb. Ova relativno mlada europska nacija stekla je neovisnost od Jugoslavije 1991. godine. Najveća etnička skupina su Hrvati (otprilike 951 milijun), koji su pretežno rimokatolici. Hrvatska nudi širok raspon turističkih atrakcija i iskustava. Ukratko, zemlja je od svoje neovisnosti prošla kroz značajne promjene infrastrukture i modernizaciju.
Najvažnije turističke regije su prvenstveno jadranska obala. Počevši od Istre, lako dostupne čak i iz Bavarske, a posebno dalmatinske obale s glavnom turističkom atrakcijom, Dubrovnikom. Ljubitelji obilne, mesne hrane (tzv. "Schmackofatz") pronaći će mnogo toga za uživati u Hrvatskoj, s njezinim gigantskim mesnim platama. Ali Hrvatska se također može pohvaliti izvrsnom ribom i, prije svega, visokom kuhinjom (mnogi restorani s Michelinovim zvjezdicama).
Savjet: Hrvatska unutrašnjost iz Osijeka (Baranja / Slavonija) sve se više razvija u turističkim smjerovima i putovanje tamo (vina i vrlo ukusna obilna hrana) se isplati.
Dzimijev savjet: Riblji gulaš s paprikom
Ovaj BBC-jev video prikazuje autentičnu hrvatsku kuhinju, prvenstveno iz regije Slavonija/Baranja. Za ljubitelje obilnih mesnih jela u svim varijacijama i one koji traže mir i tišinu daleko od gužve, ova regija je izvanredna. Usput: u videu ima malo previše alkohola 😉 (Živjeli!)
Hrvatska ima globalno raspršenu dijasporu, prvenstveno u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Sjevernoj Americi, Australiji i Južnoj Americi. Razlozi za ovu negativnu migraciju tijekom posljednjih sto godina bili su pretežno politički, a proizlazili su iz nedostataka svojstvenih planskom gospodarstvu.
Gospodarski trend (prosperitet) Hrvatske je progresivan. Od 2013. godine Hrvatska je dio Europske unije i usvojila je euro 2023. godine. Članstvo u OECD-u je neizbježno. Od veljače 2026. godine, kreditni rejting Hrvatske je solidan A- (prije BBB-, oko 2010. godine).
Jedan od predvodnika novog hrvatskog gospodarstva je, na primjer:
RIMAC -> Hrvatski proizvođač superautomobila
Izumitelj i osnivač tvrtke Mate Rimac živio je u Frankfurtu na Majni (Njemačka) tijekom svoje mladosti.

Putokazi duž jedne od najljepših obalnih cesta (preko 500 km) na svijetu: Hrvatske autoceste. ...san gradova i sela!

Hrvatske viteške igre "Sinjske alka" (vlastita fotografija; oko 2003.) s kopljanikom na fotografiji. Spektakularne igre nastale su kao zahvala za ukazanje Djevice Marije (1715.) pobjedničkim hrvatskim trupama u bitci u to vrijeme. Godišnje igre su od 2010. godine na UNESCO-vom su popisu svjetske baštine.

Šetalište uz plažu u Poreču, prolazi se u smjeru Eufrazijeve bazilike.

...ovako netko (Dzimi) izgleda, sretan na odmoru na porečkoj šetnici! 😉
Poreč je turistički grad na hrvatskoj obali Jadrana u Istri (poluotok). Do Slovenije se automobilom stiže za manje od 30 minuta, a do Italije (Trsta) za još oko 20 minuta. Također postoji redovita turistička trajektna linija do Venecije (Italija).

Crkveni toranj bazilike vidljiv je nakon šetnje šetnicom.

Eufrazijeva bazilika kao građevinski kompleks, pogled s obalne šetnice u Poreču

Atrij crkve u Poreču

Još jedan pogled na crkveni toranj bazilike

Pogled iz desnog broda bazilike prema oltaru s pogledom na Marijin kip.

Marijin kip u bazilici s prekrasnim mozaikom na stropu (oko 2023.)

Pogled na oltar, smješten u središtu lađe.
Ono što sada smatrate preprekom, kasnije će biti učinkovit lijek. – Vincenz Ferrer –

Pogled u bočnu kapelu Eufrazijeve bazilike. Ovo je dio crkve gdje se održava jutarnja krunica, nakon čega slijedi sveta misa, a zatim euharistijsko klanjanje.
Isprva sam bio sporadični posjetitelj tijekom tjedna, sjedeći u stražnjim klupama. Tijekom tjedana sam se postupno selio iz stražnjih klupa u prednje za vrijeme molitvi, zaradivši si mjesto u klupama gdje obično sjede mještani! 😉

Bliži pogled na oltarni prostor s kipovima Josipa (lijevo) i Marije (desno) te središnji oltar s raspelom. Zlatna slika (gore desno) je bl. Miroslava Bulešića.

Pogled na proširene lučke objekte Poreča i Jadransko more kao početnu točku (2023.)

Pulski željeznički kolodvor s mojim ocem (Tadijom) u crvenoj polo majici

...tako lijepo uređena željeznička stanica (cvijeće) -> Vlak dolazi! 😉

...tako sjajan pogled na željezničkom kolodvoru 🙂

Crkva u Vinkovcima, Hrvatska (Slavonska regija)

Unutrašnjost prekrasne crkve u Hrvatskoj s prekrasnim cvijećem i općim ukrasima

Odmah pored gore spomenute crkve nalazi se najvažniji gradski trg, nazvan po mom imenjaku: barunu Josipu Šokčeviću (Josef Sokcevic KuK)

Centar grada s kafićima
Posljednji čuvari svjetionika Hrvatske -> Tko ne bi želio takav posao, pun mira i tišine? 😉
Snimke iz zraka dronom i uhvaćena atmosfera su, po mom mišljenju, vrlo dobro napravljene. Dokumentarac je napravljen s velikom pažnjom i pažnjom prema detaljima, zahvaljujući mnogim osobnim anegdotama ljudi koji su sudjelovali.
Dostupno online na njemačkom i francuskom jeziku (audio).
Video isječak u nastavku, koji je napisao hrvatski kantautor Škoro, jedno je od mojih omiljenih djela hrvatske glazbe. Umjetnik dosljedno stvara prekrasne, dirljive pjesme patriotizma, osvrćući se na prošlost, a istovremeno gledajući u budućnost. Ali prije svega, njegova glazba kritički ispituje socijalistički režim tijekom jugoslavenske ere i njegove trajne posljedice.
U Hrvatskoj doslovno kažu: „Domoljubne Pjesme“, što u prijevodu znači: Pjesme ljubavi prema domovini.
„"Heroji ne plaču"“ Heroji ne plaču! Srž pjesme slavi samožrtvovanje vojnika i emocionalnu bol koja ih prati do kraja života.
Gornji video je dokumentarni sažetak operacije Maslenica, čiji je cilj bio razbiti srpsku kliještastu blokadu između južne Hrvatske (Zadra) i sjeverne Hrvatske. Godine 1993. to je bila jedna od glavnih prekretnica u Hrvatskom ratu za neovisnost protiv srbijanskog agresora. Hrvatska vojska uspješno je završila ovu vojnu operaciju. Maslenica je označila početak kraja Hrvatskog rata za neovisnost, koji je kulminirao pobjedničkom obranom (ponovnim osvajanjem teritorija pod srpskom okupacijom na regularnom hrvatskom tlu) operacijom Oluja (Oluja) 1995. godine.
Podrijetlo mojih roditelja:
Moji roditelji, otac Tadija i majka Ruža, porijeklom su iz bivše jugoslavenske republike Bosne i Hercegovine. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, nakon vjenčanja, imigrirali su u Njemačku, točnije u pokrajinu Hessen.
Oba moja roditelja, baka i djed, bili su poljoprivrednici i samodostatni (klali su vlastite organske prasadi – tzv. divlje svinje! 😉 )
Međutim, i moji djedovi su morali proći kroz nekoliko teških životnih razdoblja u Jugoslaviji te su godinama morali zarađivati dodatni novac u Njemačkoj, Babenhausenu (djed s očeve strane) ili u Austriji, Beču (djed s majčine strane), ostavljajući svoje obitelji na farmi tjednima i mjesecima tijekom godina.
Djed je radio u izgradnji cesta, a baka je bila stolar!
Mjesta podrijetla mojih roditelja do 1991. (Jugoslavenski ratovi za secesiju).
Bosna i Hercegovina
Mjesto radnje: Turić, Tadija (otac)
Lokacija: Blaževac, Ruža (majka)
Seoski disko je bio u Pelagićevu, gdje su se moji roditelji upoznali plesom. 😉
Na obje lokacije, naša imanja su bila potpuno ispražnjena, a zatim sravnjena s zemljom do golih zidova (odneseni su čak i bakreni kabeli). Moji baka i djed pobjegli su u Hrvatsku posljednjih nekoliko dana prije nego što su sela pala u ruke srpskih snaga. Moja majka je otišla u Osijek/Josipovac, a moj djed s očeve strane otišao je u Privlaku (Hrvatska/Slavonija) na svoje drugo imanje.
Od tada nam je svima postalo jasno da povratak u kuće koje smo spasili i za koje smo radili u dijaspori (Njemačka, Austrija, Švicarska) više neće biti moguć.
Svoju budućnost kao Hrvati u Bosni vidjeli smo samo u Hrvatskoj!
Gornji video hrvatskog umjetnika Tajči s pjesmom: Hajde da Ludujemo Hrvatski: Let's Party! bila je posljednja jugoslavenska pjesma za Eurosong 1990., u Zagrebu, tadašnjoj Jugoslaviji.
Nakon toga, država se raspala, što je kulminiralo jugoslavenskim ratovima.
Pjevačica Tatiana Cameron (Tajči) u spotu ima samo 20 godina. Pjesma se pjeva uživo.
Predstava i scenski nastupi su mi osobno još uvijek klasični, kao i odjeća – pjevačica je jednostavno preslatka.
Pjevač je trenutno aktivan u crkvenom sektoru, prvenstveno u SAD-u, a ne u pop glazbi.
Spomenuta nogometna utakmica (kratki dokumentarac HRT-a) najavila je konačni kraj Jugoslavije u svijesti ljudi višeetničke države (13. svibnja 1990.).
Dinamo Zagreb igrao je protiv Crvene zvezde Beograd u Zagrebu (stadion Maksimir). Dan prije, nekoliko navijača Crvene zvezde Beograd otputovalo je u Zagreb i skandiralo srpske nacionalističke slogane u Jugoslaviji/Zagrebu, a također su vandalizirali razne objekte, poput tramvaja.
Dva nogometna kluba, koji su oduvijek bili rivali, i njihovi navijači potom su na zagrebačkom stadionu riješili nekoliko izvanrednih nacionalističkih računa.
Utakmica nije mogla početi zbog eskalacije nasilja između obje skupine navijača. Sigurnosne snage na stadionu pasivno su štitile navijače Crvene zvezde. Tijekom incidenta, navijača Dinama iz Zagreba palicom je pretukao jugoslavenski policajac. Hrvatska zvijezda Zvonimir Boban Pojurio je i zaštitio hrvatskog navijača od udaraca palicom jugoslavenskog policajca oborivši ga pomoćnim udarcem (minuta 1:48).
Ova simbolična pobuna Hrvata Zvonimira Bobana protiv komunističkog režima, kojeg je predstavljala policija, izazvala je promjenu mišljenja, posebno među hrvatskim stanovništvom, o tome ima li doista smisla ostati pod takvom državom sa srpskom hegemonijom.
Nezavisna hrvatska država počela je dobivati oblik!
Razmišljanje o događajima u današnjem vremenu:
Ja (Dzimi) nemam loših iskustava sa Srbima. Primjerice, posjetio sam Beograd (oko 2014.) i uvijek sam bio toplo dočekan. Drugi posao (2016.) mi je sredio Nijemac srdačnog podrijetla (ime: Dušan, usput: Hvala! 🙂). Nekoliko puta sam imao srpske kolege na poslu, a imam ih i danas.
Raspad države Jugoslavije ratom pripisao bih tadašnjoj politici velikih sila Slobodana Miloševića.
Nisam studirao politiku, ali vrlo je teško politički i ekonomski okupiti toliko naroda (bivše Jugoslavije) (jake geografske razlike u bogatstvu).
Želim regiji trajni mir i znatno više međunarodnog razumijevanja!
U Bosni se može mnogo toga doživjeti: na primjer, Sarajevo (Zimske olimpijske igre 1984.), Mostar itd. Duž seoskih cesta u Bosni možete dobiti ukusnu, obilnu hranu (janjetinu s roštilja ili odojak).
Usput: Bosanci mogu biti jako smiješni i obično imaju vrlo mračan smisao za humor! 😉
Tijekom rata u Bosni (1992.-1995.), glavni grad Sarajevo bile su pod opsadom srbijanskih snaga, uz logističku potporu bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA). Osnovne i hitno potrebne medicinske potrepštine mogle su stići do Sarajeva samo zračnim prijevozom. Grad je bio okružen. Zalihe su naknadno dostavljane iz Ancone u Italiji njemačkim, britanskim, francuskim, američkim i kanadskim zrakoplovima.
Završni prilaz za slijetanje započeo je na visini od približno 6000 m kako bi se izbjegao domet vatre iz lakog oružja (vatre tijekom prilaza za slijetanje).
U privatnom letenju (manevri poniranja, bočni zaokreti, nagnuti okreti, parabole itd.) to je jako zabavno (ispitivanje sila koje djeluju na zrakoplov kao i njegovih ograničenja).
🙂
Od tada se takav strmi prilaz za slijetanje nazivao i naziva "Sarajevski prilaz"!
Hrvat Mirko Novosel On je moj osobni superheroj! Ne zato što sam izvanredan košarkaški entuzijast/igrač, već zato što mi se jako sviđa neupadljiva aura trenera Novosela. Jednom je u intervjuu za Hrvatsku televiziju rekao:„Kad sam ušao u košarkašku dvoranu, svi su znali gdje im je mjesto.“"“
Novosel je imao svjetski poznatu sposobnost motiviranja ljudi iznutra ;-)! Unatoč dominaciji košarkaških divova poput SSSR-a i SAD-a u to vrijeme, ipak je uspio osvajati medalje i pobjeđivati!
To ja zovem pozitivnim vodstvom!
Veljača 2026.