U proljeće 2008., kao način suočavanja s tugom, započeo sam Camino de Santiago u Trieru u Njemačkoj. Prošetao sam kroz Švicarsku i Francusku, sve do Barcelone u Španjolskoj. Novac koji sam posudio za putovanje ponestao mi je na švicarskoj granici (Konstanz). Nakon što sam ušao u Švicarsku, mogao sam nastaviti kampirati sa šatorom i vrećom za spavanje, puneći baterije. Mogao sam pitati lokalne poljoprivrednike za hranu, a gotovo uvijek je bilo krumpira, kruha ili čak mjesta za spavanje u sjeniku.
Teško da postoji išta bolje od toplog kupanja i jutarnje kave s mlijekom nakon 8-satnog planinarenja! Mnogi poljoprivrednici su mi čak dali novac za putovanje i za to što sam me zamolio da se molim za njih!
Po ulasku u Francusku, nekoliko dana sam primao hranu i smještaj od raznih ljudi. Među njima je bio i dar nove vreće za spavanje i majice od lokalnog društva St. Jacques (Društvo Camino de Santiago). Drugi važan domaćin odveo me je lokalnom mlinaru, koji mi je dao 50 eura (2008. godine).
Osim toga, boravio sam u francuskom dvorcu (Château), mogao sam napuniti baterije nekoliko dana u općini Emmaus na jugu Francuske, a zatim potpuno iscrpljen stigao u Barcelonu kao posljednju stanicu putovanja. 
Lufthansom sam letio kući u Frankfurt!

 

„"Anđeli čuvari naših života ponekad lete tako visoko da ih više ne možemo vidjeti, ali nas nikada ne gube iz vida."“ (Žan-Paul)

Anegdote s ovog putovanja od Triera do Barcelone:

 – Ostala sam bez novca odmah preko njemačko-švicarske granice (točno kod Konstanza) i nisam znala što dalje. Nisam htjela odustati od putovanja (zašto bih? 😉) ali barem mi je trebala hrana. Uz rijeku sam sreo dvije Švicarke koje su mi, ukratko, rekle: „"Možete pitati bilo kojeg seljaka pored kojeg naiđete za krumpir ili sklonište za noć."“

– Na putu između Züricha i Basela, hodao sam švicarskom seoskom cestom kad sam ugledao niz glazbenih kazeta (zapetljanu hrpu smeđih kabela). Na kraju staze, nekoliko metara dalje, na cesti je ležalo 30 švicarskih franaka! 
Dan je spašen hranom, pićem i kavom! 

Blizu Belforta (F), moj otac domaćin mi je dao svoj sat kao oproštajni dar, rekavši: „"Od sada, nikad ne kasni na posao!"“

– Na mnogim brdima (Vosges, Francuska) mladi vozači su me pitali mogu li me povesti. 

Blizu Lyona su mi rekli: "Možete tražiti smještaj u bilo kojoj gradskoj vijećnici (Mairie) u Francuskoj do 17 sati; to je zakon u Francuskoj." Vrhunac – i voilà – bio je provesti noć u pravom francuskom dvorcu (Château) s ukusnom francuskom hranom! 

 – Po dolasku u Barcelonu (jesen 2008.), otišao sam u njemački konzulat i zatražio pomoć. Konzularni službenik nazvao je moju banku u Trieru (Brotstraße) i odobren mi je limit na računu u simboličnom četveroznamenkastom iznosu. 🙂 

 

 Ukratko, u dobi od 27 godina, ovo je vjerojatno bila najzanimljivija, najsmješnija, ali prije svega najizazovnija avantura koju sam ikada poduzeo! Trčao sam otprilike 2000 kilometara, u prosjeku 25-30 kilometara dnevno. Trčao sam tri dana zaredom, a zatim sam uzeo dan odmora. 

Danas ponovno učim francuski već više od dvije godine i namjeravam nastaviti s tim. 
Nedavno sam nastavio svoj Camino de Santiago iz Avignona (2021.), trenutno sam u 4. od 5 etapa s otprilike 198 km do Santiaga de Compostele.